Istorijat javnog tužilaštva

ISTORIJAT PRAVOSUĐA I JAVNOG TUŽILAŠTVA


Iz najstarijih sačuvanih povelja i biografija feudalne Srbije vidi se da je vladajući sloj društva još od 12. veka sve teže prekršaje protiv države i poretka, protiv imovine i ličnosti za "krivinu”, "dlg”, "sagrešenije” itd. proglasio za krivična dela i daje njihovo kažnjavanje manje više uzeo u svoje ruke. Srpska država vrlo rano počinje da koristi različita sredstva krivičnog gonjenja radi zaštite svojih interesa.


Srbija je već na početku 13. veka "Krmčijom” Svetog Save dobila čvrsti kodeks pravnog poretka i postala pravna država, na temeljima bogatog grčko-rismkog prava. U zakonskom delu Nomokanona ključno mesto imaju tekstovi koji podržavaju tezu o suprematiji kanosnkog prava i potčinjenosti vladara zakonima i slobodi vladara kao suverena u svom domenu i crkve u sopstvenoj jurisdikciji. Dušanov Zakonik iz 1349. i 1354. godine ne smatra zločinstvo više samo građanskom stvari stranaka, već ga tretira kao delo kojim se ruši javni red i opšti interesi koje je država pozvana da štiti, ali postupak uglavnom nije vođen po službenoj dužnosti i u najvećem broju slučajeva nije pokretan od strane službenih lica, već od strane građena, odnosno oštećenih: Nakon toga, gubitkom državne samostalnosti Srbija je bila izgubila i svoje zakonodavstvo, ali je Dušanov zakon ostao oličenje pojma zakona i zakonodavstva. Pozivajući starešine na Skupštinu aprila 1804. godine u Ostružnici, Karađorđe je naredio: Srbija tada nije imala nijednog pisanog zakona, niti ljudi koji bi ove mogli napisati i primenjivati.


Ponovno uspostavljanje javne tužbe ostvaruje na svojstven način Nastavlenije Prote Mateje od 11. januara 1811. godine u kome se propisuje za starešine i vojvode sledeće: Načelo optužbe izgrađeno još Dušanovim zakonikom sprovedeno je i u Zakoniku o postupku sudskom u krivičnim delima Kneževine Srbije od 20. februara 1865. godine.

Preporučujemohov Najnovije vestihov